Poštovani pretplatnici na tiskano izdanje,
Svjetski poznati portal CROWN (Hrvatska svjetska mreža) i naš magazin „slavonski Poduzetnik“, namijenjen malim i srednjim poduzetnicima želi omogućiti sljedeće:
| Prof. dr. sc. Radoslav Galić . dekan ETF-a u Osijeku |
| Prof. dr. sc. Radoslav Galić . dekan ETF-a u Osijeku |
 Malo i srednje poduzetništvo nesumnjivo ovisi o znanju vlasnika, menadžera, radnika… Društvo znanja je nužnost. Mogu li škole, fakulteti i znanstvene institucije pripremiti buduće poduzetnike za uspješan vlastiti posao, kakva je situacija u Slavoniji i Hrvatskoj…razgovarali smo s prof. dr. sc. Radoslavom Galićem, dekanom Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku. Svi danas govore o društvu znanja. Što uopće znači «društvo znanja»? Obitelji su nekada imale puno djece i bile su relativno siromašne. Najstarije dijete slali su u školu. Ono se zaposlilo i za sobom je povuklo brata ili sestru i tako se nakon 20-tak godina u toj obitelji stvorilo 5-6 stručnjaka različitih profila. Obitelj se, uz njihovu pomoć, izvukla iz siromaštva i postala bogata. Na potpuno isti način može se razmišljati o državi koja treba dati sve da ljudi dođu do znanja. Kada kažemo društvo znanja onda se misli na sve oblike znanja koji mogu doprinijeti društvenom, materijalnom, humanističkom i dr. razvoju. Konkurentnost se, između ostalog, temelji na znanju. Gdje se ovog trenutka nalazi Hrvatska, a posebno Slavonija? Iako znanje nije isto što i školska sprema jasno je da iza visoke školske spreme stoji veće znanje. Mi imamo ljude koji nemaju visoku školu, ali su specijalisti, imaju veliko znanje iz nekog područja. Katastrofa je za našu sredinu što u Hrvatskoj 42 % generacija nema zanimanje. Pristaša sam uvođenja obveznog srednjoškolskog obrazovanja, ali sam još veći pristaša ideje da se pomogne da ovih 42 % dođe brzo do nekih traženih zanimanja. Iako sve to izgleda katastrofalno ipak je naše školstvo, bez obzira na sve kritike, kvalitetno. Slavonija je u zaostatku za Hrvatskom u svemu pa i u tome. Kada je naš fakultet osnivan, mi smo tada u Slavoniji imali svega 4 % inženjera Hrvatske. Problem je danas što naša sredina nije tako razvijena da može apsorbirati stručnjake koji imaju znanja. Može li uopće mali i srednji poduzetnik biti konkurentan ako okruženje nije konkurentno? Mali i srednji poduzetnici mogu biti konkurentni, ali puno im je lakše ako oko sebe imaju velike tvrtke koje im mogu biti na usluzi. Poduzetnik može biti konkurentan 1/3 svojom sposobnošću (znanjem), a 1/3 je sreća – nije isto biti u Osijeku, Zagrebu… Često se pozivamo na primjere drugih zemalja, primjerice Irske. Što nas to razlikuje od njih i što bi mi morali napraviti da dostignemo te zemlje? Irska i Finska imaju već sada 70 % generacija visokoškolskog obrazovanja. U Europi još visoko stoje Engleska i Danska koje imaju blizu 50 %, a mi imamo 8 %. Naše reforme u obrazovanju često su nepripremljene, a neke prilagodbe bi se mogle raditi i u hodu. Kada se govori o obrazovanju jedan dio redovitog školstva treba maksimalno poticati da se razvija, a drugi dio, što se kod nas slabo koristi, je cjeloživotno obrazovanje. Čak i oni koji su završili školu moraju se i dalje obrazovati, a posebno oni koji nemaju odgovarajuće znanje i kvalifikacije. Država mora pomoći posebno malim tvrtkama da svakog svog nekvalificiranog radnika osposobi za posao. Surađuje li vaš fakultet s malim poduzetnicima? U kojim područjima i kako? ETF u Osijeku je zajedno sa Siemensom osnovao računski centar i odmah smo počeli sa sto inženjera. Danas ih je tamo uposleno preko dvije stotine i svi se isključivo bave softwareom. Tu se stvara i prodaje znanje. Surađujemo jako dobro s HEP-om, Belišćem, ali ima i manjih tvrtki. Našem fakultetu oko 25 % prihoda čini vlastiti proizvod – znanje. Postoji i jedna negativna strana; sveučilišta, instituti i gospodarstvo govore gotovo različitim jezikom i to se mora prevladati. Poduzetnici očekuju efekt odmah, oni nemaju vremena za istraživanja. Pri sveučilištu postoji Tehnologijski razvojni centar i svaki poduzetnik s idejom može se njima obratiti. Kako škole, fakulteti i istraživačke institucije konkretno mogu pomoći malim poduzetnicima? U posljednje dvije godine na ETF-u osim četiri prodekana imamo i dva pomoćnika dekana koji su neka vrsta tehničkih direktora. Jedan od njih ima zadatak da pomaže profesorima i asistentima na traženju znanstvenih projekata i projekata visoke tehnologije koji postoje u Europi i Hrvatskoj, a drugi pomoćnik dekana ima zadatak da pomogne profesorima i asistentima kod izrade stručnih projekata u suradnji s gospodarskim institucijama. Obaveza svakog profesora i asistenta je da ima jedan takav projekt. Kada mladi čovjek dobije diplomu je li on zaista spreman za upuštanje u rizik poduzetništva? To je dosta individualno. Svaki je naš inženjer pripremljen za određene radnje, ali treba priznati da istog trenutka ne može voditi vlastiti posao. On tek tada počinje koristiti ono što je naučio i treba mu iskustva. Ja svakom studentu kažem da ako mjesec dana nakon promocije ne nađe posao dođe kod mene i da ću mu ja u tome pomoći. Loše je to što kod nas puno bolje funkcioniraju kazne i restrikcije, nego poticaji, pa se lakše mladi poduzetnici kažnjavaju. Hoće li novi sustav obrazovanja zaista pripremiti mlade za buduća zanimanja i pokretanje vlastitog posla? Jednim dijelom da. Takav sustav postoji u cijeloj Europi i sada smo ravnopravni s drugima. Druga je važna činjenica da studij sada traje malo dulje. Trebate znati da je na našem fakultetu prolaznost na prvoj godini oko 70 %, dobrim dijelom i zbog „Bolonje“. Nama skoro da „Bolonja“ nije morala ni dolaziti jer je organizacija posla bila već tako ustrojena zbog tehnologije rada. Bolonjski proces predvidio je da student zarađuje bodove tijekom semestra. Prati se koliko dolazi na predavanja, auditorne vježbe, sve laboratorijske vježbe mora odraditi, piše kolokvije, seminare, a ovisno o uspjehu piše pismeni ispit. Zarađeni bodovi vrijede cijelu akademsku godinu i ako student nije prošao usmeni ispit. Student sada mora u kontinuitetu raditi i učiti. Jesu li se obrazovne i znanstvene institucije na neki način izolirale, izdigle iznad poduzetnika? Nije nitko iznad pa ni oni. Vjerojatno negdje postoji ta distanca koja ne bi smjela postojati. Mi uvijek na promociji inženjera kažemo da o njihovom uspjehu ovisi i uspjeh fakulteta, njima su vrata našeg fakulteta uvijek otvorena i mogu doći kad god imaju potrebu. Ja mislim da su profesori željni suradnje s gospodarstvom. Inovacije, patenti… zašto ih se malo komercijalizira? Što tu uraditi da se više postigne kod inovatora, posebno nagrađivanih? Naši inovatori su zapaženi na svjetskim izložbama i dobivaju nagrade i priznanja. Na prvi pogled izgleda da ne znamo koristiti naše inovatore, ali vi danas puno više imate inovacija koje su stvorene unutar tvrtki, koje se tamo primjenjuju što nije javno zapaženo. Obrnuto, individualni inovatori moraju sami doći do poduzetnika, do tržišta ili sami postati poduzetnici. Nema druge formule. V. Mihajlović |